Liturgijska godina se sastoji od tri ciklusa: božićnog vremena, uskrsnog vremena i vremena kroz godinu. Nakon Krštenja Gospodinova, koje se slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja, započinje prvi dio vremena kroz godinu. Ove godine pada na 9. siječnja. Taj prvi dio vremena kroz godinu traje sve do Pepelnice ili Čiste srijede, kada započinje uskrsni ciklus, a po njegovu završetku na svetkovinu Duhova, započinje drugi dio liturgijskog vremena kroz godinu i traje sve do početka došašća.
Liturgijska vremena naizvan najlakše raspoznajemo po boji misnice, gornje haljine koju svećenik nosi za vrijeme svete mise, a u istoj boji nosi i štolu, uski šal čiji krajevi padaju preko prsa i sežu približno do koljena, a svećenik je za vrijeme mise nosi ispod misnice. Četiri su temeljne liturgijske boje: crvena, bijela, ljubičasta i zelena. Ljubičastu misnicu svećenik nosi u vrijeme došašća i korizme, crvenu na Cvjetnicu, Duhove, Veliki petak i na spomendane mučenika, bijelu na radosne blagdane i spomendane svetaca koji nisu mučenici (Božić, Uskrs, Velika Gospa itd.), a zelenu u vrijeme kroz godinu. Uz njih, nekada se može nositi liturgijsko ruho crne i ružičaste boje, a bijelu ponekad zamijeni zlatna ili srebrna, dok se umjesto ljubičaste ponegdje nosi modra.
Zelena boja u sebi sadrži simboliku nade, pa označava hod u vjerničkom životu prožet pouzdanjem u Božju providnost. Zelena je boja također boja redovitosti, uobičajenog ritma, kao i ona koja odmara, a sve je to utkano u značenje vremena kroz godinu. Dok je svećenik proteklih dana pretežito na sebi imao misnicu bijele boje, u vremenu koje je pred nama, sve do 22. veljače, kada započinje korizma, redovito će nositi liturgijsko ruho zelene boje. Ipak, to neće biti baš svaki dan tako, nego će za spomendane mučenika, npr. svetih Fabijana i Sebastijana (20. siječnja), svete Janje (21. siječnja) ili svetog Blaža (3. veljače), jer su podnijeli mučeniku smrt, nositi liturgijsko ruho crvene boje, a za npr. spomendane svetog Antuna opata (17. siječnja), svetog Franje Saleškog (24. siječnja) ili svetog Tome Akvinskog (28. siječnja), ili pak na blagdan Obraćenja svetog Pavla apostola (25. siječnja) i na blagdan Prikazanja Gospodinova (2. veljače) nositi misnicu bijele boje.
Vrijeme koje je pred nama pozvani smo provesti u razmišljanju o prijelazu između božićnog otajstva, kada smo slavili Božji silazak među nas ljude i Kristovo utjelovljenje, i uskrsnog otajstva, kada ćemo se pripremati s Kristom kroz korizmeni hod prema slavi uskrsnuća. Kako se i ljudski život sastoji od dana koji su nam važniji i onih koji su uobičajeni, a u svakodnevnima se pripremamo za one značajne, tako je i liturgijsko vrijeme vrijeme kada se izdaljega pripremamo na slavljeničko vrijeme, odnosno riječ je o svojevrsnom odahu, kako bismo snažnije proživjeli svečanije i ozbiljnije vrijeme koje će uslijediti po završetku vremena kroz godinu. (S. M. Gladić)
