Vijenac žive krunice u našim župama

Vijenac žive krunice u našim župama

Što je Vijenac žive krunice?

Vijenac žive krunice oblik je molitve koji je nastao u Lyonu još 1826. god., na poticaj blažene Pauline Marije Jaricot, francuske katoličke misionarke, utemeljiteljice Papinskog misijskog djela za širenje vjere i promicateljice pobožnosti krunice. Kako je Francuska revolucija ostavila za sobom vjersku pustoš, željela je pridonijeti duhovnoj obnovi pa je potaknula pobožnost u kojoj je po 15 osoba svakodnevno molilo po jednu deseticu krunice, da bi na takav način zajedno izmolili sav ružarij. Svjesna koliko su ljudi slabo molili, htjela je potaknuti i one koji nemaju želje ili vremena. Svaki se molitelj obvezuje svakodnevno moliti Očenaš, 10 Zdravomarija i Slava Ocu te pri tome razmatrati svoje otajstvo. Papa Pio IX. predao je upravu i promicanje zajednice Žive krunice dominikanskom redu 17. kolovoza 1877. enciklikom Quod iure haereditorio, a oni su i danas nadležni. Kada je papa Ivan Pavao II. radosnim, žalosnim i slavnim otajstvima 2002. god. dodao i otajstva svjetla, Vijenac se proširio na 20 osoba. Živa krunica se otpočetka molila na ove četiri nakane: Bogu na slavu, Gospi na čast, za uspjeh Katoličke Crkve i za obraćenje grešnika. Danas na kraju krunice naznačujemo svrhu ovako: “O, Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grešnika i kao naknada za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu.”

Vijenac žive krunice u našim župama

U našim se župama živa krunica počela moliti prije Domovinskog rata, ali kako su u ratnom vihoru molitelji bili raseljeni, s krunicom se stalo. S vremenom se moljenje povremeno obnavljalo, a od 2007. god. moli se neprekidno. Danas u Župi Uskrsnuća Kristova postoje tri Vijenca, tj. ukupno 60 molitelja, točnije moliteljica, žena koje svakodnevno mole svoje desetice, a voditeljica (revniteljica) je bila i do danas ostala gospođa Marica Perčić. Svoj obol djelovanju žive krunice dao je i donedavni župnik, a sada pastoralni suradnik Župe Uskrsnuća Kristova – vlč. Helmut Schumacher, a nastavila se moliti i uz podršku sadašnjeg župnika vlč. Đurice Pardona. Moliteljice dobiju raspored iz kojeg se vidi koju deseticu kada mole, a ako ga neka zagubi, javi se voditeljici.

U Župi Duha Svetoga postoje dva Vijenca, tj. 20 molitelja, a raspored je, za veći dio godine unaprijed, pravio donedavni župnik vlč. Zvonko Pažin. I ovdje je riječ uglavnom o moliteljicama. Raspored se pravi tako da svatko od njih u početnom mjesecu ima svoju deseticu, a u svakom narednom mjesecu se pomiče za jedno otajstvo. Npr. ako je netko započeo s prvom deseticom radosne krunice: Koga si Djevice po Duhu Svetom začela, u narednom će mjesecu moliti: Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila, u sljedećem: Koga si Djevice rodila, i tako redom. Na takav će način svatko od njih za dvadeset mjeseci izmoliti sva otajstva.

Osim aktivnih molitelja ima i drugih koji čekaju da uđu u Vijenac, ako netko odustane ili umre. Kada se tako dogodi, zamijeni ga drugi, a živa krunica se nastavlja. Uz to što živu krunicu mole u svojim obiteljima, molitelji krunicu mole i u crkvi, prije svete Mise. Ako netko prepoznaje veliku vrijednost u takvom načinu moljenja krunice i želi se uključiti, može se javiti gospođi Marici Perčić na telefon 031/381-388 ili župniku Đurici Pardonu. Oni pak koji žele više saznati o povijesti žive krunice, načinu moljenja i njezinoj svrsi, a također imati izravnije poticaje za razmatranja otajstava, mogu to pronaći u Priručniku žive krunice presvetog ružarija, koji je priredio dominikanac Jerko Vlahović još davne 1918. godine.

Prema bilješkama gospođe Marice PERČIĆ