Čepin 2 i Čepin 3
Svećenici rodom iz Čepina

Svećenici rodom iz Čepina

Čepin je još u 14 st. imao župu, ali je ona nestala s turskim osvajanjima. Ponovo je uspostavljena 1860., a s vremenom se podijelila na tri: Presvetoga Trojstva (Čepin 1), Uskrsnuća Kristova (Čepin 2) i Duha Svetoga (Čepin 3). Župa Čepin 2 uspostavljena je 1971. god, a Župa Čepin 3 1990. Više se o povijesti čepinskih župa može saznati ovdje, a u ovom ogledu dajemo kratak prikaz svećenika koji su rodom iz Čepina.[1]

Vlč. Antun Vitanović

Najstariji među njima je Antun Vitanović, rođen 5. svibnja 1845., za svećenika zaređen 9. rujna 1869. god. u Đakovu, a umro 24. lipnja 1903. u Putincima, gdje je bio župnik. Umro je u 59. godini života i 34. godini svećeništva. Zna se da je pokopan u Putincima u lipnju, ali nije poznato kojeg točno dana. Putinci su mjesto u Srijemu koje je tada pripadalo Hrvatskoj, a podjelom nakon Drugog svjetskog rata pripojeno je Srbiji i nalazi se u sastavu općine Ruma. Sada ondje ima oko 0,5 % Hrvata. Stanovnici su uglavnom bili Nijemci, a nakon njihova protjerivanja gotovo je u potpunosti nestalo vjernika (2017. god. bilo ih je svega sedmero, a zadnji put se ondje misa slavila sedamdesetih godina prošlog stoljeća). Ipak, i danas pravno postoji župa, ali njezin župni upravitelj može samo obići devastiranu crkvu, posvećenu svetom Ivanu Nepomuku, za koju se već godinama nagovješćuje obnova. Gradnja crkve započela je krajem 19. st., a dovršena 1900. god., odnosno podignuta je upravo zalaganjem tadašnjeg župnika, našega Antuna Vitanovića. Za nju se obično voli reći da je jedna od ljepših crkava u Srijemu.

Vlč. Herbert Medić

Drugi svećenički čepinski sin je Herbert Medić, rođen 10. studenoga 1913., zaređen za svećenika 22. kolovoza 1937. u Đakovu, a umro 15. studenoga 1991., također u Đakovu, u 79. godini života i 54. godini svećeništva.[2] U Čepinu je završio pučku školu, zatim je prva četiri razreda gimnazije pohađao u Travniku, ostala četiri u Zagrebu, u Nadbiskupskoj gimnaziji, a teologiju je studirao u Đakovu od 1932. do 1937. Po ređenju je najprije imenovan kapelanom u Cerni (1937.-1938.), zatim u Valpovu (1938.), da bi iste i naredne godine bio župni upravitelj u Novom Slankamenu, a potom je od 1939. do 1942. bio kapelan u Đakovu, Zemunu 1 i Osijeku 3. Djelovao je i kao vjeroučitelj u Slavonskom Brodu te župni upravitelj u Podvinju, a 1944. imenovan je dušobrižnikom u domobranstvu. Prema vlastitom svjedočenju i drugim dostupnim dokazima, nije nosio oružje niti išao u bitke, nego je samo izvršavao povjerene mu vjerske dužnosti: slavio misu, ispovijedao, pričešćivao i duhovno se brinuo za bolesnike i umiruće. Unatoč tome, partizani su ga uhvatili 1945. godine i tjerali na križni put do Bleiburga. Najprije su ga osudili na smrt kao neprijatelja naroda, ali je osuda preinačena na tri godine gubitka slobode s prisilnim radom i još pet godina gubitka građanskih i političkih prava. U logoru je bio do 1947., u Popovači, Vojnom Križu i Staroj Gradiški. Za to se vrijeme bio jako razbolio i skoro umro. Zajedno s njim u Gradiški je bilo preko stotinu osuđenih svećenika, od kojih je više umrlo. Nakon oslobođenja postaje kapelan u Otoku i župni upravitelj u Komletincima. Godine 1949. imenovan je župnikom u Komletincima, gdje je ukupno na službi proveo 39 godina, do umirovljenja 1986. god. Zadnje godine života proveo je u Đakovu, gdje je i pokopan 16. studenoga 1991. u svećeničkoj grobnici.

Vlč. Vilim Hefer

Treći svećenik rodom iz Čepina je Vilim Hefer (Heffer), rođen 22. svibnja 1933., zaređen za svećenika 26. lipnja 1959. u Đakovu, a umro 27. veljače 1985., u 52. godini života i 26. svećeništva. Bio je župnik u Ivanovcu (tada Jovanovac). Pokopan je 28. veljače na katoličkom groblju uz crkvu Uskrsnuća Kristova u Čepinu, u obiteljskoj grobnici gdje se nalaze zemni ostaci i njegovih roditelja: Dušana i Štefanije, rođ. Lučinger, te brata Mirka. U Antunovcu, filijalnom selu župe Ivanovac, jedna ulica nosi njegovo ime.

Vlč. Leopold Ćurčić

Najmlađi svećenik rodom iz Čepina je Leopold Ćurčić, rođen 14. srpnja 1994. god., od oca Ivana i majke Mire, rođ. Leko. Do dječačke je dobi živio s obitelji u Čepinu, na području Župe Duha Svetoga, a nedugo nakon očeve smrti s majkom i dvojicom braće seli u Osijek, na područje Župe Svetog Leopolda Mandića. Za svećenika je zaređen 8. lipnja 2019. god. u Zagrebu. Mladu misu slavio je u Župi Svetog Leopolda Mandića u Osijeku 14. srpnja 2019. S njim su u koncelebraciji bili župnik župe u kojoj je rođen – vlč. dr. Zvonko Pažin i vlastiti župnik – vlč. Tomislav Benaković. Svoju svećeničku službu vrši u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a trenutačno je na službi župnog upravitelja Župe Muke Isusove u Zagrebu – Vukomerec.

Vlč. Ivan Mossinsky (Mošinski)

Osim navedih svećenika, valja spomenuti i Ivana Mošinskog, župnika u Putincima, za kojega nije sigurno je li rođen u Tenji ili u Čepinu. Prema dostupnim podacima, rođen je 19. veljače 1829., zaređen za svećenika u Đakovu 25. lipnja 1851., umro u Putincima 20. srpnja 1867., u 39. godini života i 17. godini svećeništva i u tom mjestu pokopan.


[1] Usp. Antun JARM, Dijecezanski svećenici koji su djelovali na sadašnjem području Biskupije Đakovačke i Srijemske od 1701. do 2003. godine, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 2003., str. 278. i drugdje.

[2] Više o njemu usp. Antun JARM, Pribrojeni zboru mučenika. Svećenici Đakovačke i Srijemske biskupije svjedoci i žrtve u vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, Biskupski ordinarijat, Đakovo 2007., str. 60-62; Miroslav AKMADŽA – Slađana JOSIPOVIĆ BATOREK, Stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1944.-1960., Hrvatski institut za povijest / Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje – Đakovačko-osječka nadbiskupija, Slavonski Brod – Đakovo, 2012., str. 287-289.

Obiteljska grobnica u kojoj je pokopan vlč. Vilim Hefer.
Mlada misa vlč. Leopolda Ćurčića. S njegove lijeve strane je vlč. Tomislav Benaković, a s desne vlč. dr. Zvonko Pažin.