Arbeit macht frei njemački je izraz koji u prijevodu znači “rad oslobađa”. Nastao je 1872. godine kao naslov istoimene novele njemačkog nacionalista Lorenza Diefenbacha. No, izraz je postao poznat u Drugom svjetskom ratu, jer je bio napisan na ulazima nacističkih sabirnih logora. Koliko god možda ozloglašen bio taj izraz, trebalo bi razmisliti koje zapravo značenje ima. Čovjek kada radi, oslobađa svoju kreativnost, svoju maštu, svoje ideje, osjećaj zadovoljstva, svoje talente za koje možda i nije znao da ih ima. Upravo to značenje izraza “rad oslobađa” doživjele su žene koje sudjeluju u misijskoj skupini župe Uskrsnuća Kristova. Odvajale su svoje vrijeme da bi svojim rukama učinile nešto novo. Kako je divan osjećaj napraviti nešto lijepo!
Misijska skupina djeluje od 2004. godine u župi Uskrsnuća Kristova. Cilj joj je stalno podsjećanje na misijsko poslanje Crkve te prikupljanje novčanih priloga tijekom prodaje rukotvorina i maslinovih grančica na Cvjetnicu. Rukotvorine ostaju u domovima obitelji kao lijep podsjetnik na dobro djelo koje je osoba učinila, kao i na poticaj da i dalje materijalno, ali i duhovno pomaže misijama. U misijskoj skupini su sudjelovale i sudjeluju različite generacije: djeca, mladi, žene, bake, te pokoji vanjski muški suradnik. One koje mogu dolaze na zajedničke susrete, a koje ne mogu rade od kuće kao vanjske suradnice. Različite su se rukotvorine napravile tijekom posljednjih 18 godina. Spomenut ćemo samo ono što je rađeno ove školske godine:
- Na Misijsku nedjelju u listopadu 2022. u ponudi su bile ručno vezene platnene vrećice, ručno šivani dječji ruksaci, te jastučnice, nadstolnjaci i rupčići.
- U došašću 2022. izrađeni su borići od vune i anđeli od starih knjiga.
- Za 26.3.2023. najavljujemo ponudu uskršnjih rukotvorina: aranžmani Kristovog groba, proljetni aranžmani, vjenčići za vrata, natpisi, i još pokoje izmenađenje.
Nakon Uskrsa vest ćemo platnene vrećice koje će se prodavati na Misijsku nedjelju 2023. godine. Kako im je bilo raditi, što su osjećale te koje talente su stekle, donosimo u sljedećih nekoliko osvrta naših sudionica:
Zlata Matusina: “Dolazila sam sa željom učiniti malo za veliki cilj pomoći misijama prikupljanjem novčanih priloga. Nije mi bilo teško raditi, dapače uživala sam vesti vrećice i šiti ruksake. Tih dana privatni poslovi stavljeni su na čekanje. Po završenom poslu osjećala sam zadovoljstvo sobom i svim ženama koje su od srca radile. U vrećice smo uvezle svoje molitve od srca za sve one koji ih kupe i koriste. Prodaja je prošla više nego dobro pa je zadovoljstvo bilo još veće.”
Marija Pandur: “Presretna sam radeći sve do sada. Nadam se da ću usrećiti osobu koja će kupiti naše rukotvorine, kao i onu osobu u misijama kojoj ćemo pomoći. Za mene je ovo Božji dar: da nas potiče da odvojimo malo vremena i za druge. Moje srce je ispunjeno i hvala Bogu na tome!”
Marijana Liović: “Misijskoj sam se skupini pridružila tijekom akcije vezenja platnenih vrećica. Nakon što je župnik pozvao na tu akciju, dvoumila sam se hoću li se prijaviti jer nisam imala nikakvog iskustva u vezenju. No mislila sam: ‘Hajde, mogu malo nešto pripomoći’. No uz pomoć već iskusnijih vezilja naučila sam neke osnovne tehnike i uspjela izvesti nekoliko vrećica. Mogu reći da je vezenje stvarno opuštajuća aktivnost, a i bio je poseban osjećaj vidjeti krajnji rezultat: vrećice s izvezenim vjerskim motivima i porukama. Posebno me obraduje kada vidim nekoga da nosi neku od tih vrećica. Veselim se i sljedećoj akciji vezenja te bih pozvala i druge da se priključe, bez obzira na to imaju li iskustva – dobra volja je dovoljna. Nakon akcije vezenja sudjelovala sam i u izradi božićnih ukrasa. Dok smo vrećice vezli uglavnom kod kuće jer je to ipak aktivnost koja zahtijeva više vremena, ukrase smo izrađivali u vjeronaučnoj prostoriji, što mi se svidjelo jer smo uz razgovor i druženje jedni od drugih učili i zajednički uspjeli napraviti velik broj ukrasa.”
Marija Miloloža Pandur
