Povezanost i raskorak između prakticiranja vjere i osobnog djelovanja

Povezanost i raskorak između prakticiranja vjere i osobnog djelovanja

Ukoliko razgovarate s pripadnicima drugih religija i pitate ih po čemu je njima kršćanstvo prepoznatljivo, osim po temeljnom nauku, često će reći kako prepoznaju preispitivanje odnosa pojedinca prema drugim ljudima. Možemo se složiti, jer se to kao tema razmatra kroz propovijedi. To je ono na čemu smo pozvani raditi, poboljšanju međuljudskih odnosa, karaktera i svijeta oko sebe.

S druge strane, upravo tu dolazi do raskoraka između ispovijedanja vjere i djelovanja. Shvaćanja vjere kao tradicije, običaja, pomalo bez navedenog moralnog dijela, koji uključuje prosudbu savjesti i razliku onoga što činimo na dobro ili loše. Možda smo skloniji kompromisima, što znači tumačenju prema svome nahođenju, koje je kombinacija trendova, osobnog osjećaja i usvojenih vrijednosti.

Radi se o prilično širokom području, koje mi ljudi svedemo na nekoliko životnih odrednica prema kojima prepoznajemo nečije djelovanje. Spomenimo samo neke: poštenje u poslovanju, istinoljubivost, odnos prema nemoćnima, držanje do zadane riječi, pažljivost prema tuđem dostojanstvu i komunikaciji s drugima.

Ne radi se o nekoj posebnoj težnji prema savršenstvu, jer smo kao ljudi podložni različitim slabostima, ali bi ipak trebalo znati razlikovati i povezivati neke stvari. U tom cjelovitom smislu kršćanstvo postaje zahtjevno. Više se ne radi samo o ispunjavanju vjerskih dužnosti, nego se traži nužna mudrost u ophođenju prema ljudima i svijetu oko nas kroz svakodnevicu. Nije jednostavno provoditi navedeno. Lakše je preuzeti uhodane licemjerne obrasce ponašanja, koje znače dva–tri različita mišljenja izrečena različitim osobama u različito vrijeme.

Kad sve navedeno uzmemo u obzir, ne možemo se oteti dojmu kako se olako sudi nekoga. Ne promiče se dijalog i razumijevanje. Smatramo da bi neki trebali biti bolji i uzorniji. Promatramo tuđe postupke i kritiziramo. Pri tome zaboravljamo na svoje djelovanje. Prozivajući nekog za licemjerje mogli bismo upasti u vlastitu zamku, jer bismo slično možda mogli pronaći i kod sebe. Evanđelje nas opominje: „Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se”   (Mt 7,1-2).

Postoji i druga strana – kako drugi promatraju naše djelovanje u društvu.

Oni koji ne gledaju sa simpatijama na vjernike, kroz navedene primjere postavljaju pitanja o dosljednosti onih, ili bolje rečeno nas, koji sebe smatramo vjernicima. Ukoliko zagovarate poštenje i korektnost, postoji mogućnost da budete prevareni kroz različite manipulativne radnje ljudi koji ne mare ni za što. Ako nastojite govoriti istinu, postoji šansa da očekujete kako će drugi to isto činiti. Ne dogodi se uvijek tako.

Svjesni smo da svijet ne možemo gledati samo kroz dobroćudne naočale. Čak i sama dobrota u današnje vrijeme postaje znak slabosti. Prema izraženom kulturnom ophođenju neki ljudi mogu pomisliti da ste podobni za upravljanje. Iz tog razloga dobro je prisjetiti se sljedećih Isusovih riječi koje su upućene apostolima:

Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!
Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.
Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima.
Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!  (Mt 10, 16 – 20).

Ove riječi su upozorenje apostolima na ono što ih čeka u budućnosti. Što to znači za nas danas? Ukoliko ustrajemo na ispravnom putu koji isključuje sve ono što je izrazito krajnje loše, možemo računati na podršku. Posebno kod iskrivljivanja istine. Tako da nismo prepušteni vjetrometini različitih tumačenja krivnje i pravednosti.

Na kraju ovog razmatranja uviđamo dinamičnost kršćanske vjere kroz dijalog sa svijetom oko sebe. S onima koji vjeruju, kao i s onima koji imaju drugačiji svjetonazor. Dosljednost je uvijek izazov i poziv, za razliku od intenziteta oduševljenosti ili kratke zanesenosti duhovnim iskustvom.

Bernard MAJER