Koliko je bl. Alojzije Stepinac bio plemenit i ustrajan ostati vjeran Bogu i Katoličkoj Crkvi u iznimno teškim vremenima barem donekle poznato je većini vjernika, ali mnogi ne znaju da je tome svojom pobožnošću i žrtvom bitno pridonijela njegova majka Barbara. Ona je, naime, kroz 50 godina triput u tjednu – srijedom, petkom i subotom – obdržavala post i nemrs, zavjetujući se tako Bogu za svoga sina.
Počela je postiti 1898. godine, godine rođenja Blaženika, i to je neprekidno činila sve do svoje smrti 1947. godine. Najprije je postila na nakanu da joj sin postane svećenik, a u tome je nisu pokolebale nikakve izvanjske okolnosti. Tako nije prestala postiti ni kada se pronijela vijest da je Alojzije poginuo na fronti 1918., čvrsto vjerujući da je živ, a tako se kasnije i pokazalo. Nije ju pokolebala ni činjenica da se on iz rata vratio kući i umjesto za svećenika 1919. god. počeo studirati agronomski fakultet, ni to što je napustio studij i narednih pet godina kod kuće radio sve seljače poslove, nego je i dalje ustrajno molila Boga da joj sin postane svećenik. I to se doista dogodilo 1930. Eto, kolika je vrijednost u Božjim očima posta, molitve i zavjeta! A o tome čak ni Blaženik nije znao ništa sve do 1931. god., kad se vratio iz Rima u Hrvatsku.
Nije Blaženikova majka ni po njegovu ređenju za svećenika prestala postiti, nego je sada to činila na nakanu da joj sin bude dobar svećenik. I bio je! Toliko dobar da ga je papa Pio XI. nakon manje od četiri godine svećeništva, u svibnju 1934. god. imenovao zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom. Sa svojih 36 godina života bio je tada najmlađi biskup na svijetu. Ali nije njegova majka Barbara ni tada prestala moliti i postiti, nego je svoj zavjet Bogu sada usmjerila na to da joj sin bude dobar biskup. I tako je bilo sve do njezine smrti 1947. Plodove žrtve koju je ustrajno činila beremo i svi mi po Božjoj milosti dobrog i svetog svećenika, biskupa, kardinala i sada zagovornika u nebu – blaženoga Alojzija Stepinca. (S. M. Gladić)
