Čovjek misli i ima dojam da nešto kontrolira. Sve je u kontroli… Pazi na ovo, čuvaj se onog, nemoj…, budi ovakav ili onakav… No, unatoč odlukama, nastojanjima i želji da izbjegnemo konflikt s bližnjim ili samim sobom, on se ipak dogodi! Što tada? Kako odgovoriti na izazov, a da ne narušimo svoje stavove utemeljene na želji življenja u skladu s Kristovim naukom, u duhu Evanđelja. Možda smo i postupili kako treba, ali smo postupkom izazvali podijeljenost u samom sebi, frustracije zbog vlastite povrijeđenosti ili uskraćenosti zbog nečeg što mislimo da nam pripada, što nas razdire, zbog čega se ljutimo, zbog čega smo u opasnosti da nam srce otvrdne i nemamo ljubavi prema bližnjemu.
Napasti kojima smo stalno izloženi mogu u nama ugasiti zaljubljenost u Krista. Ukoliko ne ljubimo bližnjega, gasi se i naša ljubav za Krista. Kako izbjeći zamku napasti – očaja, srdžbe, nečistoće, zluradosti, zavisti, pohlepe? Kako izaći iz svoje komfor-zone: „Nije to moja briga!“, a da pritom u prezauzetosti za neki cilj ne povrijedimo sebe ili drugog? Živimo u svijetu u kojem je sukob stalna pojava. Ništa drugačije nije ni s ljudskom nutrinom. Sukob dobra i zla u nama stalna je pojava. S jedne strane postupiti, misliti, djelovati…, činiti dobra djela, a s druge strane imperativ je pobijediti drugog, oteti mu pravo, iskorištavati za svoje ciljeve, dominirati nad bližnjim, ne pružiti mu ruku pomirenja i oprosta, uskratiti mu poštovanje, svoje vrijeme, ljubav… Eto napasti suvremenog doba koja nas već od malena favorizira u smislu: Samo si ti bitan. U poslovnom svijetu koji nas okružuje jako je važno „ispeglati CV“…, dotjerati ga kako bismo zadivili svijet, dobili bolje radno mjesto, osvojili više glasova, bili uspješniji, zarađivali više… Cijeli timovi stručnjaka savjetuju nas kako „retuširati“ svoj životopis, stvoriti imidž i pozicionirati nas na položaju kojim ćemo impresionirati, zabljesnuti, „dobiti svojih 5 minuta“… Pa i samo pokladno maskiranje, koje je s početkom korizme završilo, u simboličnom smislu, potiče nas da budemo nešto što nismo, zastrašimo druge, svidimo se drugima, prevarimo drugog… Nisu li to napasti kojima redovito podliježemo, neovisno o tome imamo li stvarnu ili prividnu masku?
Dubinsko skeniranje svoga JA, potrebno je svakog dana… Uvijek i iznova. Jesi li se, Isuse, danas radovao zbog mene ili si se znojio krvavim znojem? Jesam li danas bio mladić za kojeg Evanđelje veli: „Pogleda ga i zavoli ga te mu reče: podaj sve siromasima, dođi i slijedi me!“, jesam li se bavio/la nebitnim stvarima, materijalnim poput Marte, a nisam imala vremena za Kristovu Riječ, koja nas svakodnevno poziva na ljubav prema Bogu i prema bližnjemu? Ne vrebaju sve napasti iz velikih i krucijalnih odluka, nego se poput paučine tzv. „laki grijesi“ lijepe za naše misli i djela i čine s vremenom duboke naslage – patinu grijeha na našoj duši. Kako se obraniti od njih, od zamki Zloga? Evanđelje nas u poznatoj situaciji, sukoba i borbe s demonima poučava: molitvom i postom. Molite da ne padnete u napast! Jedinstvene formule nema, no ukoliko nas molitva ne mijenja, trebamo mi mijenjati molitvu, a sve s istim ciljem, uz Kristovu pomoć obraniti se od zamki Zloga, od grijeha kojim prianjajmo za svjetovno, materijalno ili tjelesno zadovoljstvo, a koji nas udaljava od našeg nebeskog Oca. Stoga mu se i obraćamo svakodnevno zazivajući: „Oče naš, koji jesi…“ Posvijestimo sebi i s povjerenjem se prepustimo Božjoj milosti, jer bez Božje pomoći, ne možemo ništa.
Vesna Grbeša
