Kršćanske kreposti: Poniznost

Kršćanske kreposti: Poniznost

Nakon komercijalne buke i gužve u vrijeme adventa te blještavila koje čine ukrašeni domovi i blagdanski stol, u nekoliko tjedana nakon blagdana Rođenja Gospodina našega – Isusa Krista, konačno dođoše i dani povratka u svakodnevnicu. Mir i spokoj… Promišljanje o Božjoj naravi u kojoj nam je darovao svoga Sina…

Rođenje u štalici, „jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu“, govori o nesumnjivoj Božjoj jednostavnosti, kojom nas daruje svojom prisutnošću. Kada bismo se samo na trenutak isključili iz imperativa potrošnje i svih onih nametnutih i nepotrebnih ljudskih aktivnosti i užurbanosti, blagdanskog svjetlosnog „zagađenja“ zbog kojeg nam je promaknula Zvijezda s porukom na nebu naših očekivanja, prepoznali bismo Boga u jednostavnosti i skromnosti novorođenoga djeteta – jednog od nas, malenog i bespomoćnog, kojemu gle! – obradovaše se i pokloniše ponajprije priprosti pastiri. Veličina Boga u siromašnoj obitelji, veličina Novorođenoga povijenog u jaslama…

Bogojavljenje – u kojem se Novorođenom Djetetu pokloniše mudraci, kraljevi, magi…, svjesni Njegove veličine u skrovitosti i skromnosti betlehemske štalice. Tek kada se traži u poniznosti, pronalazi se. Istina se ne nameće, “ne buči po trgovima“, „stijenja što tinja ona neće ugasiti“, „trsku napuklu neće slomiti“. Istina se pronalazi onda kada se u poniznosti za njom traga.

Krštenje na Jordanu – Stvoritelj se podređuje Stvorenju „kako bi se ispunila pravednost“. Imamo li većeg primjera poniznosti, gdje se Sin poistovjećuje s grešnicima i dolazi k Ivanu da ga krsti, uranjanjem u rijeku Jordan. Svjestan veličine trenutka, sam Krstitelj obraća se Kristu riječima: „Ti treba mene da krstiš!“, no ponizni Krist preuzima na sebe ljudsku narav i grešnost kako bi nas mogao očistiti od našeg bezakonja.

Sva tri događaja promatrana kroz prizmu osnovnih kršćanskih vrlina ističu PONIZNOST. Samo ponizno srce sluša, čuva i rađa dobrim djelima!

Vesna GRBEŠA