Korizma je pokorničko vrijeme pripreme za Uskrs kada smo pozvani molitvom i žrtvom sabrano uranjati u otajstvo Kristove muke i smrti po kojima nas je otkupio. Ove godine korizma počinje 22. veljače.
Naziv korizma dolazi od lat. quadragesima, što znači četrdesetnica. Nekada je korizma započinjala na Prvu korizmenu nedjelju i trajala do Velikog četvrtka, što je iznosilo točno 40 dana pa odatle i naziv. Broj 40 češće se spominje u Svetom pismu, a ponekad simbolički predstavlja teško vrijeme ili vrijeme posebne Božje milosti. To se odnosi i na Isusov četrdesetodnevni post u pustinji, koji nam je izravna poveznica s pokorničkim korizmenim vremenom. Međutim, negdje u 5. ili 6. st. korizma više nije započinjala na Prvu korizmenu nedjelju, nego na Pepelnicu ili Čistu srijedu, čime se od 40 proširila na 44 dana. Razlog je vezan uz tadašnje pokornike, teške grešnike koji su vršili višegodišnju pokoru i bili su kroz to vrijeme odijeljeni od crkvene zajednice, a na Veliki četvrtak su primali sakramentalno odrješenje i vraćali se u zajednicu vjernika. Oni su se na Čistu srijedu posipali pepelom kao znakom pokore i spremnosti na pomirenje. S vremenom su im se pridružili i ostali vjernici, a time je i sama korizma počinjala na Pepelnicu, kako je to i danas. Zato korizma više ne traje 40, nego 44 dana.
Ipak, kako bi sačuvali simboliku broja 40, neki tumače da korizma traje od Pepelnice do Velike subote, što je ukupno 46 dana, a ako se od njih oduzmu šest korizmenih nedjelja, jer nedjelje nisu pokornički dani, ponovo dolazimo do broja 40. Međutim, po tumačenju Crkve, korizma završava na Veliki četvrtak prijepodne, Misom posvete ulja koju u katedrali slavi biskup sa svojim svećenicima, a poslijepodne – s Večerom Gospodnjom – započinje Sveto ili Veliko trodnevlje: Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota/Vazmeno bdjenje/Uskrs, pa je time ipak broj od 40 dana izgubljen. No, zato se danas više voli istaknuti da je riječ o simbolici, a ne o stvarnom broju.
Korizma ima ukupno šest nedjelja, a od starine svaka od njih ima svoj naziv. Tako se prva nedjelja u korizmi naziva Čista, a tumačenje joj proizlazi iz činjenice da slijedi odmah nakon Pepelnice, odnosno Čiste srijede. Sljedeća je Pačista (Pračista), a svojim nazivom želi istaknuti da je još čišća od Prve. Nastavljajući od Treće korizmene nedjelje do Cvjetnice, redom imaju ove nazive: Bezimena, Sredoposna, Gluha i Cvjetna. Bezimena je tako ostala bez svog naziva pa joj je ono i postalo ime, Sredoposna upućuje da se nalazimo na polovici korizmenog posta, Gluha je dobila svoj naziv od izostanka sviranja orgulja, a Cvjetna od ophoda s grančicama u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem.
U tjednu nakon Prve korizmene nedjelje slave se proljetne kvatre, dani posta i pokore, a posebno smo pozvani na takav način iskazivati ljubav prema Bogu u ova tri dana: srijedu, petak i subotu. Vrijedno je napomenuti da ima vjernika koji cijelu korizmu poste, neki čak i samo o kruhu i vodi, iako crkveni propisi određuju da punoljetni vjernici do svoje 60. godine trebaju postiti i ne mrsiti samo na Čistu srijedu i Veliki petak.
Kroz cijelo vrijeme korizme ističe se umjerenost i ozbiljnost pa je razumljivo da se to vidi i na svetoj Misi. Orgulje sviraju tek kao tiha pratnja, oltar se ne ukrašava cvijećem, a na vidljivom mjestu se nalaze predmeti Kristove muke kao što su npr. trnova kruna, čekić, čavli, ljestve i slično, koji nas snažnije opominju na žrtvu koju je Krist podnio za naše spasenje. Na to će nas upućivati i ljubičasta boja liturgijskog ruha, misna čitanja, molitve i drugo. Redovito se u crkvama moli i križni put pa će tako biti i kod nas, i to utorkom i petkom: u crkvi Uskrsnuća Kristova od 16:30, a u crkvi Duha Svetoga od 17:30.
Na Petu korizmenu nedjelju mogu se prekriti križevi i slike u crkvama ljubičastim platnom kao znak uvođenja u posebnu ozbiljnost Kristove muke i smrti. Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodinove počinje Veliki tjedan, a kako je već rečeno na Veliki četvrtak završava korizma i počinje Sveto trodnevlje, najsvetiji dani u liturgijskoj godini koji nas vode preko Kristove Posljednje večere, njegove muke, smrti i počinka u grobu sve do radosti uskrsnuća. (S. M. Gladić)
