Čepin ima više javnih raspela, većih nepomičnih križeva smještenih pokraj puta, u groblju ili u polju. Oni su danas nijemi svjedoci nekadašnje pobožnosti vjernika, a ujedno i poziv nama da budemo svjesni kako prolazimo pored znaka Kristove otkupiteljske žrtve i da se barem prekrižimo. Na to nas potiče i javno raspelo na Crnom putu.
Crni put je dio novog Čepina koji se odnosi na raskrižje Osječke i Vratničke ulice. Nije nam poznato kada je i kako dobio svoj naziv, ali nam je poznato da ga je zaslužio. Naime, na tom je mjestu prije postavljanja semafora nastradalo ili poginulo više osoba.
Križ koji se sada nalazi na tom mjestu treći je po redu. Prvi je križ bio drveni, sa željeznim Isusovim tijelom (korpusom), zaboden u zemlju. Ne znamo tko ga je i kada postavio, a prvi doseljenici u taj dio Osječke ulice, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kažu da u blizini nije bila ni jedna kuća, nego je išao poljski put. Dotrajalost toga krajputaša i dva tragična događaja bit će poticaj da se on zamijeni novim.
Naime, 14. veljače 1969. godine, kada je vrijeme bilo slično ovome na fotografijama (snimljene su 26. veljače 2023.) – susnježica i bljuzgavica – u 17. godini života na Crnom je putu poginula djevojka Ljubica Majdandžić (1952.-1969.), koja je živjela pedesetak metara dalje. Samo nekoliko mjeseci poslije, u lipnju, na dan Prve pričesti u župi, na istom je mjestu poginula i njezina sestrična Ana Majdandžić, šestogodišnja djevojčica koja je živjela s roditeljima u kući koja je srušena, a nalazila se na mjestu donedavne trgovine namještajem “Dora”.
Nedugo nakon tih tragedija obitelj pokojne djevojčice Ane odselila je u Australiju, a roditelji pokojne djevojke Ljubice u dogovoru sa svećenikom, tadašnjim župnikom Đurom Binderom, odlučili su u spomen na svoju kćer zamijeniti dotrajali stari drveni križ novim. Bilo je to 1970. ili 1971. god. Križ je bio granitni, sa željeznim korpusom, ubetoniran u postolje da bi bio nepomičan. No, on nije dugo potrajao.
Naime, nekoliko se godina poslije (možda krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih) dogodila još jedna velika prometna nesreća na tom mjestu, na svu sreću samo s materijalnom štetom. Vozač kamiona, Grk koji je putovao iz Grčke, izgubio je kontrolu nad šleperom i skrenuo s ceste, zabivši se duboko u kuću na sadašnjem broju 105, a pritom je zakačio i porušio križ. Ne znamo tko je i na koji točno način podigao treći križ, ali on je rezultat nadoknade štete za učinjeno uništavanje.
Sadašnje javno raspelo čine betonsko postolje, granitni postament, križ od kovanog željeza i željezni korpus. Betonsko postolje na četiri kraja ima željezne stupiće kroz koje prolaze lanci i time ograđuju križ. Vjernici češće na njemu ostavljaju svijeće i cvijeće. Postament, tj. postolje na kojem se nalazi križ, izveden je jednostavno, s gornjom širom pločom. Na postament je učvršćen kovani željezni križ koji ostavlja dojam da je jednostavno načinjen, ali se pozornijim promatranjem otkriva da je izveden s mnoštvom detalja. Završeci krakova upućuju na trolisni križ s vrlo lijepim biljnim ornamentima, a na pojedinim se mjestima prepoznaju grozd i lišće vinove loze. Na dnu je postavljen anđeo dječje dobi sa sklopljenim rukama, a lijevo i desno od njega na ploči postamenta smještena su još dva pomična anđela, dječak i djevojčica s otvorenom knjigom. Ne znamo jesu li i oni odmah postavljeni ili su naknadno dodani, ali nisu izravan sastavni dio raspela.
Ispod korpusa nalazi se kovana “niša” jajolikog oblika, a unutar nje prikovana limena ploča na kojoj se nazire lik Blažene Djevice Marije. Budući da je lim sječen, ne odgovara proporcijama niše i odudara od ostalog upotrijebljenog materijala, a time narušava estetiku raspela, možemo pretpostaviti da je nakana bila na to mjesto umjesto lima staviti nešto drugo, ali da to iz nekog razloga nije izvedeno. Štoviše, vjerojatno je i sama niša naknadno dodana ili barem nije odmah planirana, a na to upućuje razlika u stilu i ornamentici tog dijela i ostatka križa, kao i usporedba sa sličnim križevima. Obično se na javnim raspelima ispod korpusa nalazio kip Blažene Djevice Marije pa se vjerojatno njezin lik htio i ovdje dodati, ali to baš nije spretno izvedeno.
Križ u svom vrhu ima umetnutu glavu anđela, a iznad Isusova tijela nalaze se slova INRI, koja podsjećaju na natpis koji je stajao ponad Isusove glave kad je bio na križu i na latinskom glase: Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum, a na hrvatskom: Isus Nazarećanin, kralj židovski. Iznad i ispod natpisa se nalaze zrake, ukupno četiri elementa, usmjerena na četiri različite strane. Samo Isusovo tijelo je lijepo načinjeno, s lagano podignutom i okrenutom glavom u desnu stranu. Glava anđela, zrake, natpis INRI, korpus i anđeo u dnu su u srebrnoj boji, a križ u crnoj.
Javna su raspela, bez obzira iz koje pobude bila podignuta, uvijek svjedočila o vjeri naroda i poticala na pobožnost. Vjerojatno svi lako možemo zamisliti vremena kada je gotovo svaki prolaznik zastao ispred križa i pomolio se, a ako je u velikoj žurbi barem se prekrižio. Danas je gotovo nemoguće vidjeti da itko zastane ispred križa, makar da ga pogleda kao kulturnu znamenitost, a sve rjeđe je moguće vidjeti i one koji se prolazeći pored njega prekriže. Bilo bi dobro porazmisliti o tome i nastojati na križeve gledati onako kako su to činili oni koji su ih dali podignuti: htjeli su da budu Bogu na slavu, a ljudima na poticaj. (Tekst i fotografije: S. M. Gladić)
