Djeca se Božja zovemo, i to jesmo! Radujmo se!

Djeca se Božja zovemo, i to jesmo! Radujmo se!

Svjedoci smo gotovo redovite teme, koja se svake godine nakon blagdana Božića i Nove godine ponavlja u medijima. Možda namjerno, možda slučajno. Radi se o osjećaju koji manje ili više pogodi svakoga od nas, bez obzira u kojoj smo životnoj dobi, neovisno o vremenu ili godišnjem dobu: depresivno raspoloženje.

Ovogodišnje teme prelaska naše nacionalne valute kune na €uro, preračunavanja, inflacije, poskupljenja, neizvjesnosti sadašnjeg trenutka, poput lavine se kotrljaju i u opasnosti smo da nas preuzme stanje uznemirenosti ili  još gore – osjećaj straha i beznađa.

U vremenu selfija i forsiranju samodostatnosti, u opasnosti smo razvijati sebičnost, nezainteresiranost za drugog, apatiju i sl., što u situaciji neispunjenja svoga „jastva“ dovodi u opasnost pojave i razvoja depresivnog raspoloženja. Kako se s tim suočiti? Sigurno nije sve loše, beznadno, frustrirajuće. Medijska kultura stavlja pred nas izazov i imperativ biti sretan, a da nas nitko ne uči je li sreća samo odsustvo nesreće ili ima dublji predznak.

Kako postići stanje ravnoteže? Što je s našom duhovnošću? Koliko smo uspjeli u analizi svojih ovozemaljskih života pronaći one točke kada smo doista bili ljudi – sretni jer postojimo, pozvani iz Vječnosti po Božjoj ljubavi, kojom nas je imenom našim zazvao, naše ime zapisao u svom dlanu. Kada posvijestimo sami sebi zbog koga postojimo i Tko upravlja našim životima, nema mjesta depresivnom raspoloženju, koje nas emocionalno iscrpljuje i razoružava. Naš cilj nije udovoljavati samo našim tjelesnim i društvenim potrebama kako bi nam bilo „potaman“, jer nas samo ti aspekti naše osobnosti ne čine ljudima. Empatija za druge, osvrt i djelovanje oko sebe, pa i na stvari koje nas se direktno ne tiču, radost radi pozitivnih primjera ljudske topline, bliskosti, imati vremena za male jednostavne razgovore, blizinu i toplu ljudsku riječ bratu pored sebe, način je kako osnažiti svoje usnulo posinstvo, a tada se izlijeva Božja milost u nas i po nama čini svijet boljim mjestom za život. I nema razloga za depresivno raspoloženje, bilo ono postblagdansko ili kakogod se zvalo!

 Posvijestimo sebi: Djeca smo Božja!, jer to JESMO prije svega.

Vesna GRBEŠA