Božić u našim župama

Božić u našim župama

Svetkovinu Rođenja Gospodinova rimokatolici slave svake godine na 25. prosinca. To ne znači da je Krist doista rođen na taj datum, jer u počecima Crkve nije bilo proslave Isusova rođenja, nego se taj blagdan javlja tek u 4. stoljeću. Naime, u vrijeme Rimskog carstva postojao je poganski blagdan pod nazivom Dan nepobjedivog Sunca, a koji su stari Rimljani slavili u vrijeme zimskog solsticiji, tj. onda kada je noć najduža, a od tada dan postaje sve duži i noć kraća. Svojim su raskalašenim proslavama i obredima na neki način pomagali Suncu da se rodi. Kad su kršćani nakon gotovo tri stoljeća progonstva dočekali slobodu Milanskim ediktom cara Konstantina 313. godine, počeli su kritički promišljati o tom poganskom blagdanu i shvatili su da je on duboko zaživio u ljudima te da će ga biti teško iskorijeniti. Stoga su zaključili da mu treba dati novo značenje, odnosno povezati ga s porukom Evanđelja i da će to biti najbolji put da se on dokine. Mlado Sunce s visine, kako se Isus naziva u misnim obrascima, onaj je koji rasvjetljuje svaku dušu i donosi svjetlost i nadu u životu svakog čovjeka i cijelog čovječanstva. Po Božjem namislu da nas otkupi od grijeha, Krist je sašao na Zemlju i postao jedan od nas, u svemu nama jednak, osim u grijehu. Na to upućuje i sam naziv Božić, koji označava malog Boga. Utjelovljeno Djetešce započinje otajstvo spasenja svih ljudi, koje će od hladne štalice i oštrine slamice završiti na muci križa, ali se konačno ostvariti u radosti uskrsnuća.

Da bi svoju zahvalnost iskazali Bogu na tom daru, vjernici se pripremaju kroz došašće za Kristov dolazak, a u samoj svetkovini Božića svetom misom polnoćkom dočekuju Mlado Sunce s visina. I mi smo tako ove godine slavili u objema našim župama i tzv. dječju i veliku polnoćku, te još k tome i redovite danje mise. Sveta misa je izvor i vrhunac sveg života Crkve, odnosno od nje crpimo snagu za osobni i zajednički vjernički život. Sama riječ euharistija, drugi naziv za svetu misu, znači zahvaljivanje, a u tom smo smislu posebno pozvani zahvaliti Gospodinu što nam je darovao svoga Sina da nas otkupi od naših grijeha. Ta radost zvonko odjekuje u božićnim pjesmama po kojima kličemo riječima anđela u betlehemskoj noći: Slava Bogu na visinama, a mir ljudima dobre volje, ili kako mi to preričemo u stihove: Svim na zemlji mir veselje…

Uz takvu radost koja odjekuje u svim crkvama, redovite se uprizoruju i jaslice, kao spomen na Isusovo rođenje, kada za Mariju i Josipa nije bilo mjesta u svratištu, nego se Mali Bog rodio u jaslama. Dok većina u gradu nije ni znala da se nešto tako veliko zbiva, niti su za to marili, Djetešcu su se došli pokloniti pastiri, oni koji su prostodušno i čista srca uvidjeli da je Dijete koje leži na slamici ono koje zaslužuje najveću hvalu Bogu. I mi smo pozvani u jednostavnosti srca razmatrati otajstvo Božića i iskazivati Bogu slavu na tolikom dobročinstvu. Tome svjedoče i jaslice koje su postavljene u našim župama. U Župi Duha Svetoga su raskošne, a uredio ih je gosp. Željko Kozić. Pored njih je veliki bor, koji je i ove godine, kao i prethodnih pet, darovao gosp. Josip Čujić.

Iako je to danas teže razumjeti u društvu koje više stavlja naglasak na došašće nego na Božić, valja stalno imati na umu da Božić ne traje jedan dan, nego se intenzivno slavi 8 dana, štoviše sve do Bogojavljenja, 6. siječnja, i Isusova Krštenja, u nedjelju nakon Bogojavljenja, kada i završava božićno vrijeme. Još više, do ne tako davnih vremena božićno je razdoblje trajalo sve do Svijećnice, 2. veljače, a tek su se tada skidali božićni ukrasi s bora i raspremale jaslice. Zato ni mi ne trebamo žuriti s tim, nego u radosti i prostodušnosti srca, poput pastira, i u mudrosti da čitamo Božji naum, poput trojice mudraca s Istoka, istinski slaviti otajstvo Božića kroz sve ove dane, posebno sudjelovanjem u svetim misama i molitvom.

Svim župljanima neka je blagoslovljen Božić! Na dobro nam došlo Isusovo porođenje!