Blagoslov konja i pokladno jahanje u Čepinu

Blagoslov konja i pokladno jahanje u Čepinu

U ranijim vremenima blagoslovi su imali puno veće značenje nego danas. Nekadašnji obrednici predviđali su blagoslov mnogih stvari i ljudi, a nakana je bila da svako ljudsko nastojanje i svaki prostor budu blagoslovljeni. Sama riječ blagosloviti znači blago sloviti, tj. blago, lijepo govoriti. Kroz blagoslov – riječi koje svećenik izgovara uz škropljenje blagoslovljenom vodom – sam Bog spušta svoju milost na one koji ga primaju, štiti ih od đavolskih utjecaja i okrepljuje za ustrajnost u kreposnom životu. Iako smo danas u opasnosti na blagoslove gledati kao na magijske čine ili ih, s druge strane, prezirati kao praznovjerne obrede, dobro je imati na pameti da su oni blago koje se daje vjernicima iz riznice Crkve, za njihovo posvećenje i posvećenje svega naroda.

Da bismo to bolje razumjeli, dobro je zaviriti u stare obrednike, knjige kojima se svećenik služio kod dijeljenja sakramenata, vođenja sprovoda, blagoslova ili zaklinjanja. U njima pronalazimo blagoslove koji upućuju na zaključak kako su ljudi bili vrlo vezani uz zemlju i životinje, pa je tako postojao cijeli niz blagoslova ne samo za ljude, nego i za kuće, staje, životinje, polja, vinograde itd. Iz tog bogatstva ovdje spominjemo samo neke vezane uz životinje: blagoslov konja i drugih životinja; blagoslov životinja koje teško boluju; blagoslov soli ili zobi za životinje; blagoslov staje za konje, volove ili drugu stoku i blagoslov za sve, a koji se mogao primijeniti i na životinje.

Kako ta vremena u kojima je čovjekov životni ritam bio bitno usporeniji od današnjeg i značajnije usmjeren na zahvalnost Bogu na svakom Njegovu daru ne bi ostala tek mrtvo slovo na papiru, pobrinuli su se župnik naših župa i župljani. Naime, 14. siječnja 2023. god. župnik je kod obitelji Dorušak, u Kolodvorskoj ulici br. 30, u sjedištu Konjogojske udruge Čepin, blagoslovio konje i ljude, zazvavši Božju milost na početku ovogodišnje obrade tla. Blagoslovom je zahvalio Stvoritelju i na radosti suradnje ljudi i životinja, a koju i oni koji nemaju životinje mogu vidjeti u ljepoti pokladnog jahanja konja ulicama Čepina, koje je uslijedilo nakon blagoslova. Kako to i obično biva, jahači su bili obučeni u svečanu narodnu nošnju, ogrnuti rekljama, a ni konji ni konjske zaprege nisu u tom smislu dostojanstva zaostajali. Bilo je 20-tak konja i jahača i puno više drugog naroda, koji su prepoznali važnost i značenje ovoga blagoslova.

Da bismo svi uočili vrijednost blagoslova konja te potaknuli i druge da se dogodine pridruže još u većem broju, ovdje donosimo cijeli blagoslov prema Rimskom obredniku iz 1929. god. (str. 510-511), po kojem je i slavljen. On je vezan uz spomendan svetog Antuna opata, u narodu poznatog kao zimski sveti Anto, koji se slavi 17. siječnja. Sveti Antun je živio u 3./4. st., svu je svoju imovinu prodao i podijelio sirotinji da bi se mogao povući u pustinju, i ondje je u samoći i molitvi živio vrlo strogim životom i tako davao slavu Bogu. Živio je daleko od ljudi, ali u zajedništvu sa životinjama. Zato je i proglašen zaštitnikom životinja pa odatle i blagoslov konja o njegovu spomendanu. Također, uz taj se dan vezuje i početak poklada, a time i pokladnog jahanja.

Na početku blagoslova župnik je zazvao: Pomoć je naša u imenu Gospodina, a okupljeni su odgovorili: Koji stvori nebo i zemlju. Nastavio je: Gospodin s vama, a odgovorili su: Iz duhom tvojim. Potom je župnik molio ove tri uzastopne molitve na koje su vjernici odgovarali: Amen:

Pomolimo se.

Bože, utočište naše i kreposti, pristani na pobožne molitve Crkve svoje, koji si sam izvor pobožnosti, i podaj, da s uspjehom postignemo, što vjerno prosimo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Pomolimo se.

Svemogući vjekovječni Bože, koji si dao slavnomu i blaženomu Antunu, iskušanu različitim napastima, da prođe neozlijeđen kroz vihore ovoga svijeta, podaj slugama svojim, da i napredujemo po njegovu svijetlom primjeru i njegovim se zaslugama i zagovorom izbavimo od pogibli sadašnjega života. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Pomolimo se.

Neka dobiju, Gospodine, tvoj blago+slov ove životinje, on im dao zdravlje tijela i zagovor ih blaženog Antuna izbavio od svakoga zla. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Na kraju je župnik poškropio blagoslovljenom vodom konje i ljude te završio blagoslov znakom križa.

Kako je već navedeno, poslije blagoslova jahači su otvorili pokladno jahanje kroz Čepin, pri čemu su se zaustavili na još tri postaje, gdje su ih domaćini – obitelji Tonkovac, Sabol i Blažević/Pavić/Sić, kao i okolni susjedi i drugi sumještani, dočekali s okrepom. Navečer je uz to bila i konjogojska zabava. Više se o tome može vidjeti u ovom, ovom i ovom albumu, odakle smo preuzeli donje fotografije. Pokladno jahanje organizirala je Konjogojska udruga Čepin i njezin predsjednik Dario Dorušak.

Lijep je to način da se ne samo prisjetimo onih vremena kada su ljudi nastojali više živjeti u skladu s prirodom i obavljati svoje svakodnevne poslove u suradnji s domaćim životinjama, zahvalni Bogu na tolikom daru, nego to doista nastojati i živjeti u svakodnevici.