Misna čitanja
Razmišljanje uz Evanđelje
Po svojoj ljudskoj naravi kao da lakše razumijemo onu starozavjetnu pravednost po kojoj je vrijedilo “oko za oko, zub za zub”, nego novu pravednost koju od nas zahtijeva Isus i koja ide dotle da čak moramo ljubiti i svoje neprijatelje. Ako meni netko izbije zub, razmišljamo, pravedno je vratiti mu istom mjerom. Ni više ni manje. Pa i kažemo da je pravednost “dati svakomu ono što mu pripada”, a kao takvu Crkva ju je uvrstila među četiri stožerne kreposti koje smo pozvani usvojiti i promicati. Kako onda razumjeti ove Isusove riječi, po kojima se čini da se samo lud čovjek može toliko poniziti da na zlo uzvraća dobrim?
A opet, životno iskustvo nam kazuje da se zlo teško suzbija zlom, pa makar ono bilo uzvraćeno istom mjerom i činilo se potpuno pravednim. Još više, priznajemo da je ljubav prema neprijateljima ideal koji po slaboj grešnoj naravi teško u stvarnosti postižemo, ali smo itekako svjesni da se zlo može slomiti samo ljubavlju. Taj nam je put pokazao sam Isus Krist koji je došao na zemlju kako bi uništio moć Sotone, začetnika i vođe grijeha. Sam je u svojoj bezgraničnoj ljubavi za čovjeka sašao na zemlju i postao jedan od nas, u svemu nama jednak, osim u grijehu, i oplijenivši se uzašao na križ da bismo zadobili izgubljenu milost.
Zato i mi razmatrajući otajstva Kristove muke i smrti možemo razumjeti značenje ljubavi za neprijatelje koju Isus očekuje od nas, jer ako ostanemo samo na goloj pravednosti i ljubavi prema onima koji nam dobro čine, ne razlikujemo se od drugih ljudi. Kako je savršen Otac, a Otac i Sin jedno su, tako smo i mi pozvani biti savršeni i slijediti Kristov primjer. A Krist je za nas grešne, a ne svete, dao svoj život. Tako i mi trebamo slijediti njegov primjer, nadajući se da će naša ljubav prema neprijateljima, kao i Isusova prema nama grešnicima, biti na spas i nama i njima. (S. M. Gladić)
