Misna čitanja
Razmišljanje uz Evanđelje
Probajmo zamisliti svoj život bez soli i svjetla. Sol daje ukus hrani, a bez nje i najskuplji i najpomnije pripremljen obrok ostaje bezukusan. Štoviše, morska sol spada u nepokvarljive namirnice, osim ukoliko je izložena štetnim utjecajima, uglavnom vlazi. Kao takva, Božji je dar ljudima oko kojeg se čovjek ne mora previše truditi. Još više, sol ima zaštitna svojstva pa se koristi u konzerviranju hrane i sprječavanju širenja plijesni i bakterija na njoj. Dakle, sama je po sebi dragocjena, a uz to je dragocjena jer dobro djeluje i za druge potrebe. Ali ako obljutavi, npr. navuče na sebe vlagu, više nije upotrebljiva i nije za drugo nego da se baci.
Kada Isus govori da smo mi sol zemlje, želi nam tom usporedbom posvijestiti koliko smo kao kršćani dragocjeni u svijetu. Življenjem kršćanskih vrijednosti i Božjih zapovijedi čuvamo sebe od nepokvarljivosti, a ujedno svjedočanstvom života dajemo okus cijelom društvu. Kao što su nekad mnogi pogani prelazili na kršćanstvo gledajući mučenike prve Crkve koji su podnosili sva stradanja iz ljubavi prema Kristu, tako i mi možemo i trebamo biti svjedoci uskrsloga Krista u svijetu.
No, Isus nas opominje da unatoč tomu što nam je Gospodin darovao nepokvarljivost, milost da se zovemo i jesmo djeca Božja, ipak se sami možemo izložiti štetnim utjecajima i zloupotrebom slobode odvratiti od svoga Stvoritelja i Otkupitelja. Tada bismo postali bljutavi kršćani koji više nemaju vrijednost u sebi, a drugi ih mogu samo prezirati i gaziti.
Mi smo pozvani biti nepokvarljiva sol i svjetlo koje prosvjetljava narode. Nismo pozvani živjeti svoje kršćanstvo u zapećku, nego ga svjedočiti svuda i svima. Jasno i nenametljivo riječima i raskošno djelima. A tada će i drugi po našim dobrim djelima spoznati da baš svako dobro dolazi od Gospodina kao i da njemu ide sva hvala. (S. M. Gladić)
