Misna čitanja
Razmišljanje uz Evanđelje
U Evanđelju 4. korizmene nedjelje Crkva nam stavlja pred oči razmišljanje o slijepcu od rođenja, onako kako je to zapisao evanđelist Ivan (Iv 9, 1-41). Već sam početak pomalo zbunjuje i potiče na razmišljanje:
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?«
Dok je Isus ugledao slijepca, tj. prepoznao njegovu muku, imao sućuti za njega, apostoli su se pitali što je on ili što su njegovi roditelji zgriješili da je takav rođen. U stara se vremena, naime, vjerovalo da je nekoga bolest pogodila zbog grijeha pa takvi jadnici, osim što su u svojoj muci, nisu mogli računati ni na ljudsku sućut. Nije u ovom slučaju puno apostolima ni značilo to što čovjek koji je od rođenja slijep nije mogao svoju sljepoću zaraditi grijesima baš zato što je takav rođen. Zato Isus i govori dalje:
»Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. (…)«
Ta je čovjekova sljepoća, kaže Isus, zato da se pokažu Božja djela, da čovjek ozdravi i da po ozdravljenju i on i drugi prepoznaju i priznaju da je Isus Mesija, da progledaju i gledaju ne samo očima, nego i srcem. Dok se to dogodilo s ovim slijepcem, kojemu je Isus namazao oči kalom i poslao ga da se opere u kupalište Siloam, a ovaj to poslušno i s vjerom učinio i kasnije Isusa priznao Sinom Čovječjim, farizeji su zatvorili svoje srce i prezirali i Isusa i čudo ozdravljenja. U svom sljepilu obdržavanja subotnjeg počinka, jer je Isus ozdravio slijepca od rođenja u subotu, nisu htjeli ni pomišljati da bi se u takvom prekršitelju Zakona mogao kriti Pomazanik.
Zato Isus i kaže: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« U opisanim okolnostima postaje sasvim razvidno tko je u svemu tome progledao, a tko je oslijepio. Prepoznajući se u Isusovim riječima, neki su zato farizeji i upitali: »Zar smo i mi slijepi?«, a Isus im je na to odgovorio: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.«
Nije te riječi Isus uputio samo farizejima, nego ih upućuje i svima nama, da se pazimo kako ne bismo postali slijepci iako su nam predana otajstva vjere, nego da doista progledamo, da slavimo Boga koji se očitovao po Kristovim djelima te da sami svojim životom svjedočimo svoju vjeru i očitujemo djela Božja u svijetu i na nama. (S. M. Gladić)
