Misna čitanja
Razmišljanje uz Evanđelje
Kada bismo u Evanđelju 2. korizmene nedjelje A morali izdvojiti ključne riječi, ne bismo imali nimalo lak zadatak. Svaka se riječ čini vrlo važnom i predstavlja dobar temelj za razmatranje. Ipak, mi bismo ovdje izdvojili nekoliko važnih naglasaka.
Ponajprije, uočavamo kako Isus odabire između Dvanaestorice samo trojicu, a ta trojica su i inače ona koja Isus poziva k sebi u važnijim životnim trenucima. Slika je to i našeg odabranja. Svatko je od nas odabran. Ponajprije po začeću i rođenju, potom po sakramentu krsta, a onda i po svom životnom staležu i usmjerenju. Bog nas poziva, a mi trebamo htjeti čuti njegov glas.
Drugo što bismo htjeli istaknuti, tiče se zapisa da je Isus odabranu trojku poveo na visoku goru, i to u osamu, a onda se pred njima preobrazio. Ta druga slika i nama govori da, ako doista želimo srcem osjetiti Boga, trebamo i sami otići u osamu, slikovito na vrhunce, ondje gdje smo bliže nebeskim prostranstvima, daleko od životne običnosti koja se zatvara u materijalno i ovozemaljsko, a ne diže pogleda prema nebu.
Konačno, nakon što su se učenicima uz Isusa ukazali Mojsije i Ilija, a Glas iz oblaka prozborio: “Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!”, trojica apostola su – čuvši glas – pala licem na zemlju i silno se prestrašila.
Ta treća slika, po kojoj je važno bilo čuti glas, tj. učenici su shvatiti koliku su milost imali da je i sam Bog s nebesa progovorio, stavlja i nama na srce važnost želje da u sebi čujemo što nam Bog govori. A da bismo usred buke svijeta mogli razaznati Božji glas u savjesti, moramo najprije biti odabrani od Boga, a to jesmo po svom krsnom preporođenju, zatim se moramo za Isusom popeti na goru visoku, u osamu, a onda će milošću Božjom doći i naše preobraženje srca i uma. (S. M. Gladić)
